Pages

Thursday, April 18, 2013

Mirisi detinjstva


Prvo da priznam- čulo mirisa definitivno nije moje čulo. Ne primećujem nešto posebno mirise, niti ih pamtim. Zato je naziv posta pomalo prevara. Mirisi mog detinjstva su zapravo slike koje pamtim, oni stariji su neki nejasni prizori magloviti i daleki. 
Ali ipak pamtim jedan miris. Miris parfema moje mame koji me preplavi svakog jutra kada uđe u sobu da me poljubi pred odlazak na posao. Nije bitan sam parfem. Bitno je da je to miris bezbrižnosti, nežnosti, sigurnosti i bezuslovne ljubavi. Miris moje mame. Mnooooogoooo godina nakon toga, kada sam bila miljama daleko od svoje porodice, svojih ljudi i svog života, imala sam potrebu da baš taj parfem kupim mami na dar....očigledno mi je bilo potrebno da iznova osetim tu vezu, taj mir.

Koje je moje najranije sećanje? Maglovita slika neke sede starice sa peckalicom za muve u ruci...nepoznat grad, nepoznata žena...i jasno sećanje da su mi tada kupili gumenu figuricu fudbalera (gumene figurice su bratova i moja opsesija iz detinjstva, pružale su nam sate i sate radosti u igri i maštarenju). Kasnije saznajem da sam tada imala 4 ili 5 godina, grad je Šabac, a starica neka rođaka, koju sam verovatno samo tada i videla.

Sećam se operacije slepog creva, maminog zabrinutog lica kada me je ostavljala u bolnici, mojih oooogromnih, uplašenih očiju, tatine posete i onog: "Ja sam hrabra. Mi Stepanovići ne plačemo". Sećam se i mog beskrajnog igranja i vilenjenja po bolnici nakon operacije.

Sećam se beskrajnih leta provođenih u selu i babinih mekika za doručak...mmmmm...ovoo je već ukus detinjstva.
I Crnog Ostoje i Žutog Pavla, strašnih likova koji su živeli po potrebi u bunaru i po raznim delovima dvorišta u selu, ne bi li nam na jednostavan način omeli skitanje "gde ne treba"...a rođeni u bujnoj mašti mog strica. I još kad padne noć "dva crvena oka", uglavnom iza kuće :D
Sećam se najzvezdanijeg neba, onog nad Makedonijom, leti, na putu do Grčke (i brata i mene koji uredno spakovani ležimo na zadnjem sedištu i gledamo nebo iznad naših glava).

I Grčke se sećam, svih leta mog detinjstva provedenih u Grčkoj i društva koje sam tamo imala. I grada i obale i mora koje je postalo (i ostalo) moje. Zemlje u koju sam se još kao mala zaljubila i ta me ljubav i danas ne napušta.
Sećam se vazda krastavih kolena u letnjoj sezoni i vazda izbledelih farmerica na kolenima u ostalim sezonama. Uz to idu klikeri i jurcanje i igranje u pesku. Babine janjine i trule kobile. I žmurke bez kraja.
Sećam se prvog gadnog pada sa bicikle niz nizbrdicu i mene odrane. I onda kada me je mesingani metak iz onih dečijih pištolja pogodio u vrat...i mene iz neznanog razloga uplašene koja sam to sakrila. A podsetnik je tu, mala kuglica koju osetim kada pipnem vrat,
Sećam se i moje neješnosti i sata i sata pokušaja svih oko mene da me nahrane. Ko bi rekao :)
Sećam se moje ptice na navijenje koju mi je poklonio ujak...neprocenjivo!

Sećam se mene i moje 5 dana starije sestre od strica i naših akcija, igara i dečijih gluposti bez kraja. Njene odvažnosti i moje plašljivosti.
Sećam se prvog dana u školi, borbe sa suzama kada je učiteljica izvela roditelje iz učionice. Sećam se i druga pored kog sam tada sela i njegovih žutih pantalona.
Prve knjige koju sam uzela iz biblioteke - "Tajna žutog balona"...i ponosa što sam dovoljno velika da imam člansku karticu.
Sećam se prvog razreda i početka druženja sa mojom kumom, mojom D....sećam se i njene i moje haljine u kojima smo bile kada su nas naša braća upoznala.
Sećam se svojih omiljenih igračaka, majmun Mikija, Malog Hijavate i Glavatog Nidže (Miki je još uvek sa mnom).

I beskrajnog uživanja u igranju papirnim lutkicama, kasnije barbikama. O gumenim figuricama da ne pričam.
Sećam se radosti oko novogodišnjih paketića. Dana Republike u gostima kod dragih ljudi i gostovanje tih istih ljudi kod nas za Novu Godinu. I naših nestašluka van domašaja roditelja.
Fascinacije crtaćem "Čudesna šuma".
Srednje škole i teške adaptacije na novo okruženje.
Kraja prve godine, mog konačnog opuštanja, uživanja u druženju i "bolje da nosim kratku kosu..."
Pistolsa i Ramones-a i Paket aranžmana...
Osećaja da sam odrasla, strrrašno zrela i pametna.
Ljubavi i simpatija. 
Fontane/štrafte/korzoa...Našeg beskrajnog smeha i blentavosti.
Sećam se te, između redova, između svesti i nesvesti donete odluke da budem svoja.
Sveta knjiga, prvog zaljubljivanja u poeziju i Miodraga Pavlovića.


Ok, sećam se i rata. Nekih jezivih slika na TV-u u vreme večere, straha odraslih i svoje relativne nesvesti  ili maglovite svesti šta sve to u stvari znači.
Sećam se i praznih prodavnica, redova za sve i svašta... redova za život.
Domaće pravljene čokolade i domaćeg euro-krema. Mirisa benzina. Onog "zezezeze" od uličnih preprodavaca deviza.
I opet, uprkos svemu tome,  dečije bezbrižnosti i mašte i smeha.

I polaska na fakultet. Velikog razdvajanja i velike slobode. I prijateljstva i novog sveta koji se otvorio predamnom. Novih ljudi, priča, pogleda, novog sveta...Novog znanja.

Kada se završava detinjstvo? Ima tu onih pravnih i psiholoških, ovih i onih shvatanja. Ja znam kada se završilo moje detinjstvo. U martu 1999.godine. I nije to bilo ništa strašno (uprkos strahotama koje su to inicirale). Jednostavno su se neke iluzije raspršile. I pogled postao drugačiji. I to je sve. Kraj i početak. Život.







 
Copyright 2012 Dnevnici malenog miša. Powered by Blogger