Pages

Wednesday, January 30, 2013

Pred kišu...potencijalno tužan blog

Raštimovan neki dan...
Ja baš baš ne volim ovo sivo vreme.  Znaaaaam, niko ne voli. Ali ja reagujem baš loše. Kiša je nekada i mogla da prođe sa onim "ništa bolje nego spavanjac uz dobovanje kiše po prozoru", ali više ne ide nikako. Nije ni za spavanje. Kako to kod mene ide? Pred kišu, kad zasivi, kad ovako beskrajno i neprobojno zasivi, krene glavobolja, a kad se sakupi vlaga u vazduhu za njom dođe i kostobolja. O, nije to zbog godina. Ta kostobolja je kao neko porodično prokletstvo koje se prenosi generacijama...i ja je, eto, izvukla. 
A onda počinje kiša. Sa njom obavezno dolazi tuga. Bezrazložna, duboka, kompaktna, prava pravcata tuga. Ona zbog koje se dovučem kući, ušuškam i ugrlim i bukvalno cvilim. Beskrajno cvilim. I onda sam usamljena kao nikad. Znate onaj osećaj kada ste kosmički sami...gde god i sa kim god da ste. Vremenom sam naučila da je to univerzalno osećanje i da ga većina ljudi ponekad ima. Ali, to situaciju ne čini lakšom. Ni malo. A ja sa tugom nikako ne umem oštro. Lako joj se prepustim...povodljiva sam na tugu i melanholiju jedanput. Kako je jednom genijalno napisao Balašević: 
"S tugom jednostavno treba umeti...
Tuga je kao starica koja prodaje karafile po kafanama,samo se uporno moras praviti da je ne primecujes pa ce se kad tad okrenuti i otici,iako ti se u prvi mah cini da ce zauvek cvileti kraj stola...
I, pazi...
Poklonis li joj samo mrvicu paznje nece se smiriti dok ti ne uvali citavu korpu...
I onda si gotov...
Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih musterija...
I nikada te vise nece zaobici..."

Eeeee, onda bih se najradije prepustila, odslušala neke duboke, divne tužne pesme,  bacila se na poeziju...
Iako radeći psihoterapijski sa ljudima, pomažem da se nose sa tugom i da je pobede, lično baš nisam neki skor dobar u svojim bitkama postigla. Uz to sam kao veliki sunđer koji upija negativne emocije iz okoline...a kad padne kiša to sve nabuja-poplava na vidiku. 
Ono što sam naučila je da se ne prepuštam. Sve sve, ali ni za živu glavu da se ne prepuštam.
Nego grčevito tragam za smehom, ignorišem zvuk kiše, navučem vedre zavese i ne vidim nebo. Izmaštam vedro nebo i Sunce...
Zgrabim neku laganu knjigu, koja obavezno izmami osmeh. 
Evo za kraj par preporuka kako prebroditi današnje sivilo
i na primer pesma koja me, uz obavezno gledanje sjaaajnog spota, uvek uveseli Coldplay- Paradise.

Dodala bih uz to i malo čokolade...jer, ništa ne pomaže protiv tuge kao neka čokoladna poslastica. Hmmmm, moj predlog je brz ali neverovatno slastan čokoladni sufle
(izvinite što su slike mutne...svetlo je bilo loše...ali poentu shvatate, verujem :)
Iiiiiiii, za one koji vole - neki dobar čaj. Why not? Probajte, rezultat može da iznenadi.
 

Na kraju svega, rekla bih da bi kiša mogla biti deo neke lepše priče, kad bi pustili malo boja, maštovitosti i kreativnosti da slobodne žive u ovoj zemlji.
zgrada projektovana tako da kiša kada pada proizvodi muziku!!!










23 comments:

  1. definitivno omiljeni post....i omiljeni citat Balaševića.....
    ma ti si mi omiljena :)))))))

    ReplyDelete
  2. Kako si samo izvukla zgradu kao zaključak posta :).

    A šta radiš tačno? Odmah sam se trznula kad sam vidjela rečenicu s psihoterapijom :D.

    Ja se prepustim tuzi par dana i onda se unormalim koliko toliko. Ali baš mi je potrebno to odbolijevanje, da se isplačem i cvilim :D. Sunce uvijek dođe poslije kiše, kad tad :).

    ReplyDelete
    Replies
    1. To cviljenje cesto bude katarzicno...samo je tesko za moju okolinu ;-)

      Delete
    2. Zgrada je pobeda...negde sam videla i gde se nalazi ali ne znam vise...da l bese Nemacka ???
      Radim kao pedagog u Centru za socijalni rad-nasilja,razvodi,deca bez roditeljskog staranja,delinkvencija bla bla... Privatno radim kao psihoterapeut (psihodramski) :-)
      O tome na mom sajtu http://www.psihodrama.rs/

      Delete
    3. I ja kao da sam je vidjela negdje...

      Pa skoro smo kolegice :). A kad spomeneš psihodramu, sjetim se Willa Halla koji nam je gostovao u Sarajevu jesenas, eh... :)

      Delete
    4. Oooo, da čujem da čujem koliko smo skoro koleginice, molim teee...čime se ti baviš? Inače upoznala sam dve divne devojke na jednom psihodramskom workshopu u Bg, obe su iz Sarajeva i u organizaciji su Udruženja za integrativnu psihoterapiju "Psihodrama" u Sarajevu...možda znaš nešto o tome. Link za FB je
      http://www.facebook.com/groups/449743135066115/?fref=ts

      Delete
    5. Studiram psihologiju, a nadam se da ću jednog dana upisati i neku edukaciju, kbt, geštalt, ne znam još :D.

      Ne znam za ovo udruženje. Zapravo nisam veliki fan psihodrame, nisam sigurna da li bih se mogla dovoljno opustiti da sudjelujem, mada vjerujem da je sve do povjerenja i grupe s kojom se radi :). (Što me malo odbija od geštalta, kao i njegova cijena :D...)

      Delete
    6. I pogledala sam Hotel Transylvaniju danas, skroz mi je sladak :).

      Delete
    7. Ja sam se sa Pdramom srela slučajno, na nekoj drugoj edukaciji, inače je nikada ne bih izabrala, iz istog razloga kao i ti. ALi sam se uverila u moć i psihodrame i grupne terapije. Zapravo, verujem da modalitet sam po sebi nije bitan, već da leži onom ko ga radi i da veruje u njega :)
      U poslednje vreme se spremam da sa prijateljicom radim kombinaciju Pdrame i transakcione analize...videćemo kako će to ići :)
      Drago mi je da ti se crtani svideo, meni je čista pozitiva. Gledala sam ga u ne baš dobrom raspoloženju, a sve vreme sam se smejala i baš baš me je podigao. totalno je neopterećen nekom dubinom i dramom :)

      Delete
    8. Vidiš, jeste u onome ko je vodi, ali isto tako je i do grupe. Ja se na radionicama nisam mogla opustiti jer mi grupa nije odgovarala (mada to ne mogu poistovjetiti s pravom grupnom terapijom, možda zaključujem prebrzo).

      To je neko istraživanje? Ja nisam čula za transakcjsku analizu u drugom kontekstu :D.

      Jeste, za mozak na pašu. A šišmiši su tako slatki :).

      Delete
    9. Evo upravo sam nišla na transakcijski model dok sam učila, daklem, ispričavam se na neznanju, sada znam bolje :D.

      Delete
    10. :D
      U Bg već postoji grupa koju vode transakciona analitičarka i psihodramatičarka u paru...i dobro funkcioniše kombinacija...nas dve se spremamo na nešto u tom smeru :)

      Delete
  3. Helou, koleginice! :D
    E, i mene glava boli, svi smo nešto šlb.
    Kako je genijalan čajnik! <3
    A ovi stihovi - suva istina!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hello :D
      Čajnik je fantastičan, ubila bih za takav ;)
      A Balašević...paaaa, uvek me nekako pogodi...
      Hvala na poseti :)

      Delete
  4. Uuuuu, čokoladni souffle i čaj !! Pa gdje ćeš bolje :))

    ReplyDelete
    Replies
    1. joooooj, od ovog suflea nema boljeg...sada moram da pazim na ishranu, pa ne smem da ga spremam :(
      Odličan je i pravi se brzinom munje...staviću jednom recept, ali ću prethodno baš lepo da ga uslikam :)
      Još kad se uklopi pravi čaj...eeeee, to je radost!

      Delete
  5. Ja se sakrijem u dobar film ili knjigu, moje rituale (koje znaš) :), ušuškam uz Njanju (nabavite pufnu što pre!) i čekam M da dođe s posla kako bi zajedno vršljali u kuhinji. Život je lep i kad je kiša. :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. a za pufnu se istrajno borim svim raspoloživim sredstvima, primetila si već tihi rat preko FB ;) Ja sad duboko verujem da će mi se u maju za rođendan ispuniti želja :)

      Delete
  6. Eeeee, meni je nešto od 30.godine kliknulo i krenula je ta meteropatija :( A imam neku duboku sklonost ka tugici, pa to ti je :) Naravno da je tu J da pokrene "taj ringišpil u mojoj glavi" i onda se vrate boje :D

    ReplyDelete
  7. Evo nama kiše i danas a ja upravo stigla na suvo i sigurno.A imam i pesmu za kišne dane <3 Spremna sam uvek;D
    Želim ti vedro kišno popodne!I ne prepuštaj se ni slučajno;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. bolesna sam i već dve nedelje ne mrdam iz kuće...ne znam je l sneg ili kiša, hahaha...praktično sam nedodirljiva meterološkim pojavama :D
      Nego, podeli pesmu, nek nam se nađe za neke buduće kišne dane i noći ;)

      Delete

 
Copyright 2012 Dnevnici malenog miša. Powered by Blogger