Pages

Friday, February 8, 2013

Ono kao...osmeh na kraju napornog dana

Ono kao...četvrtak je poslednjih meseci dan rezervisan za celodnevni rad. Redovan posao plus neka obuka koju koleginica i ja držimo...Kako se približava kraj obuke, otiče mi energija, opada motivacija i počinjem da brojim četvrtke do kraja. Lenjost se vraća na tron. Juče mi je taj čitav dan, upotpunjen čeličnim sivilom, bez imalo sunašca, bio posebno iscrpljujuć. Jedan od onih dana za koje ste srećni što im se bliži kraj, a pojma nemate na šta ste se zapravo potrošili i gde vam je otišla snaga. Jedan od onih dana kada se "očiju na pola koplja" vučete kući. Ok, možda vi nemate takve reakcije na te dane, ali ja sam ipak samo maleni ubogi miš.
A onda su nakon svega te večeri u moje ruke, moj dom, moj posed došla dva divna dara i jedan savršen predmet. Da krenemo redom.

Na internetu sam nedavno naišla na sliku jedne divne knjige...em knjiga, em stara, em kuvar!!! Pa gde ćeš veću radost. 
Ono kad moj tata meni pokloni savršenu knjigu! 
Znate li onaj momenat čiste sreće kad uzmete ovakav primerak u ruke. My precious! Knjiga je inače reprint (1989.god.) prvog kuvara u Srbiji, koji je štampan u Manastiru Krušedol davne 1885.godine!!! Najveća vrednost u prvi mah za mene je bila starina, simbolika...ali kad sam prelistala malo...ima tu recepata za jela kojih se ne bi postideli ni na "bitnim trpezama"... Na primer, Pilići u pomorandžinom sosu, opa opa.. a zatim Jezici u sosu od badema, aha, nego šta...Divlji golubovi u sosu od paca...Čorba sa valjuškama od slanine, čisto da vam se otvori apetit...Margaritata-marinirana riba...i još mnogo mnogo slasnih zalogaja. Oduševljena sam i srećna baš! I hvala tati za ovu magiju!


Da nastavimo! Pre nekoliko dana sam našla savršen predmet za ulogu mog prvog komada "nameštaja" za budući "moj kutak" u našoj radnoj sobici.  Naime, kada smo se dragi i ja useljavali u naš stan, radili smo njegovo kompletno sređivanje (ko se mesecima mačevao sa radnicima, prašinom, bojama...razumeće)., tokom kog smo pregradili zanimljiv deo jedne prostorije i napravili radnu sobu. Ja sam odrastajući u stanu-kutiji šibica oduvek maštala o jednoj poštenoj zasebnoj radnoj sobi. A onda smo taj san ostvarili. Soba je mala, plafon je lučan, izbili smo jedan prozor pa je baš lepo osvetljeno (jedina prostorija u stanu koja je baš okupana svetlošću). Onda se, po hitnosti posla, dragi prvi uselio sa svojim ugaonim kompijuterskim stolom. A onda se polako ali sigurno širio...i širio...i opet širio. U sobu se uselila i velika polica za knjige. "Moj deo" sobe je postao najviše nalik malom kompijuterskom skladištu, plus prostor za časopise i stvari koje ne znamo gde bismo. Kako ja ne radim od kuće, logično je da mi nije baš neophodna radna soba. Baš!
U poslednjih par nedelja sam na nekoliko blogova gledala neke divne predloge za savršeno uređenje radnog prostora (na primer kod Male Iv). To je sve ponovo pokrenulo mozak u smeru osvajanja sopstvenog radnog prostora. I ovih dana uživam u maštarenju i planiranju kako ću urediti svoj deo sobice. U to ime sam, čim sam ugledala sliku na profilu jedne kreativne dame, znala da sam pronašla savršen primerak kojim označavam početak radova na ovoj ideji.
Evo o čemu se radi
Ili iz drugog ugla
 
Inače, na njenoj FB stranici možete naći mnogo divnih stvari koje je sa mnogo stila, talenta i ljubavi pravila. Kako ja volim da kažem "Ruke joj se pozlatile".
E, ova divna tegla je zvanično prvi komad "nameštaja" za moj radni kutak. Savršeno se slaže sa svim mojim idejama i zamislima. I nekako je doživljavam kao dobar i divan početak. Ostale zamisli ću jako sporo da sprovodim u delo, ali je i sam proces jako usrećujuć. Jedva čekam da sve legne na svoje mesto, pa da vam se malo pohvalim.

I treće, ali nikako manje važno i lepo i drago i značajno...
Isporuku ove tegle je "obavila" moja omiljena foodblogerka i meni na neki čudan i poseban način draga Mila sa bloga Milin kuvar. Ono što je bilo iznenađenje je savršen poklon od nje lično.
 
Brzinom munje sam odjurila po aparat i još većom brzinom škljocnula upakovan paket, jer nisam imala ni trunke više strpljenja do susreta sa ovim divnim iznenađenjem.
Dve keramičke posude za sufle su njeno davnašnje obećanje meni, dato u momentu kada sam "otkinula" na slike i recept njenog sirnog suflea. Divno je što je zapamtila to iako je prošlo...poprilično vremena od tada. Dve žute posudice su ručno rađene, pravio ih je njen ujak, pa samim tim imaju posebnu vrednost. Marmeladica je, kako pretpostavljam, sa nekog od njenih proputovanja svetom, a crni susam i smeđi šećer u granulama su došli na upoznavanje sa mnom i na mnoga dobra i ukusna druženja.

Ovaj bi se post slobodno mogao nazvati i Ono kad si okružen divnim ljudima!

I tako je osmeh legao na moje umorno lice pred sam kraj tog napornog dana.

Laku noć...
 






22 comments:

  1. Divan pocetak!!!
    Ja konacno imam dovoljno mesta..i uopste ne zurim da ga popunim :))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja sam rešila malim koracima da idem...i mislim da je bilo važno da udarim "kamen temeljac", da se zna da krećem u ponovno osvajanje svog prostora, hihihihi ;D
      Teglica se toliko neočekivano slatko ukopila u moju zamisao da nisam mogla da odolim :)
      Uhhhh, kakav li je tek osećaj kad imaš dovoljno mesta... :)

      Delete
  2. Kakav zavrsetak dana!! Onaj kuvar je zaista unikat, ne mogu da verujem da su jos onda imali tako moderne recepte. Mislim da ce bas biti poseban osecaj kada nesto pripremas po tim receptima i pritom listas knjigu od takvog znacaja i vrednosti. Neprocenjivo!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da, i ja sam se baš baš začudila receptima. Sasvim su na nivou zadatka i bogme i mog ukusa:)

      Delete
  3. Divan "namestaj", teglica je predivna! Srecan pocetak!! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, teglica je čučnula kao za mene smišljena. A čini mi se da će mi naredna tgovina biti neki divni rokovnik od iste dame, ima baš baš slatke :)

      Delete
  4. Volim te dane kada te osvoje ljudi oko tebe sitnicama :).

    Iako ne kuham, ta knjiga bi baš dobro došla u moju kolekciju, prelijepa je :).

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jooooj, ja toliko volim iznenađenja i te sitne medene poklone da bih mogla skakati u vis od sreće kad mi dan tako krene :)
      A kuvar je sad zauzeo počasno mesto u mojoj maloj zbirci :)

      Delete
  5. Kako je ovo jedan opuštajući post. :) Sviđa mi se kako pišeš, baš nekako smirujuće :) A obzirom da se u mojoj glavi vrzmalo jedno hiljadu misli prije čitanja posta, sad me je baš nekako smirio. :) I ovaj miš na kraju kao šlag na torti. Idem sada da pročitam jednu knjigu :) Hvala ti na ovome :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala :) Najdivniji kompliment je kad moj post posluži kao uvod u čitanje knjige :) Dođi nam opet :)

      Delete
    2. Naravno, sa zadovoljstvom te pratim :)

      Delete
  6. Svasta nesto lepo si dobila! :)
    Inace, i meni je cetvrtak cesto takav. Nekad padnem u pravu depresiju jer ne mogu verovati da je sutra petak, a ne subota...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jesam, jesam, svakakva slatka iznenađenja :)
      MEni je ipak ponedeljak najveća depresija...predaleko od vikenda ;)

      Delete
  7. Upravo sam otkrila ovaj blog, zahvaljujući Maloj Iv (nemam pojma kako se ovo mijenja po padežima Malom Ivu? :D), pročitala skoro sve postove i dodala ga u RSS feed reader, tako da ću uredno biti obaviještena o novim postovima. Lijep i nepretenciozan blog. Pošto sam i sama knjigoljubac i filmofil, a takođe i gurman, jedva čekam nove preporuke.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jooooj, hvala mnogo :)Ovo je moj početak blogovanja, pa još nemam neku jasnu formu, samo delim ono što mi je u glavi. A uvek mi je ekstra drago kada naletim na ljude koji imaju slična interesovanja :)
      Ja Mali Iv ne menjam ni za šta na svetu, pa čak ni po padežima ;)

      Delete
  8. Draga moja srećice, ti si i bez te sveće postala deo jednog divnog kutka u mom srcu :* To znaš, pa da ne nežnim više ;)
    I današnja nova/stara stvar koja mi je osunčala dan je glas od tebe :*
    PS A ako uskoro ne počneš sa pravljenjem sveća, moraću ja da se preorijentišem na to :P

    ReplyDelete
  9. Rekoh ti već, srećna sam što te imam, makar i virtuelno. Nema lepšeg osećja nego kada nekome dragom pokloniš nešto od srca :) Drago mi je da ti se sviđa paketić, što se mene tiče biće toga joooooš :) :) :*

    ReplyDelete
  10. i meni su takvi dani :( ali kao što i sama uviđaš, uvijek ima nešto što ga razveseli :) super si poklone dobila, bravo i za tatu i za Milu.
    a što se tiče radnog kutka, najbolje da još jednom pregradite sobičak :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala. Jooooj da vidiš količki je, još jedna pregrada bi bila čista klaustrofobija...nenene, nije pregradljiv, samo treba saradnje i ravnopravnosti :) I malo ženskog "podgurkivanja" stvari ;)

      Delete

 
Copyright 2012 Dnevnici malenog miša. Powered by Blogger