Pages

Sunday, March 17, 2013

Hrabrost i snaga, Nada i Duša

Ideja za ovaj post se javila pre nešto malo više od mesec dana. A onda se svašta dogodilo. Prvo, razbolela sam se i bilo mi je baš baš loše i bila sam nemoćna čak i za sklapanje reči i rečenica. Onda sam ozdravila ali me je sačekalo mnogo obaveza. Uglavnom lepih, ali zahtevale su vreme i tako....pobegla sam od pisanja...a onda i shvatila da možda i nije slučajno tako. Možda je tema malo intimnija ili je ja tako doživljavam. Ima tu i još neprerađenih emocija i malo nepreboljenog bola i tako....sad sam to sve malo obradila, preradila i evo me..sedim, grickam i pišem.

Na mojoj psihoterapijskoj grupi, na njenom početku pre nekih mesec dana, pokrenula se tema hrabrosti i snage (treba li reći da nam je grupa ženska?). Znate li onaj osećaj kad želite da susretnete svoju hrabrost i snagu, a umesto sjajnog viteza sa mačem sretnete neku pretkinju, zabrađenu i u crnini sa gomilom nesreće u istoriji i teretom tuge i bola na leđima? Možda ne poznajete to, možda vam se to desilo na neki sasvim drugi način, nije ni bitno. A onda od početne ljutnje što nam se sa kolena na koleno prenose tuge i muke, pa preko straha da je neophodna velika nesreća da bismo postali snažni, do razumevanja....do pomirenja. Sa sobom, svojim genima, svojom istorijom. Sa životom. 
Trenutak shvatanja da su nam majke i majke naših majki prenele snagu, posebnu, žensku, onu koja se ne meri jačinom tela, već duha i emocije i vere. I kako reče jedna moja klijentkinja: "Hrabrost je tako relativna. Mislim, nekome je potrebno više hrabrosti da ustane i izađe iz kuće, nego nekome da uzme mač i krene u boj".


A onda sam nešto mislila o mojoj ženskoj liniji, o mojim bakama. Nekako nisam bila svesna simbolike. Moje bake su se zvale, tj.jedna se zvala, druga se zove:  Nada i Duša. I jesu upravo to za mene: duša i nada. Moje detinjstvo, moje sazrevanje, ja-žena. Duša i nada na dar. Od Boga, verujem.
I bile su najbolje drugarice. Povezane ljubavlju mojih roditelja postale su prijateljice. One starinske "prije", na Vi, sa iskrenim poštovanjem i ljubavlju. 

I nisu od onih savremenih baka koje su proputovale sveta i napisale od svojih života nesvakidašnje priče. Nada je odrastala nakon smrti roditelja u hraniteljskoj porodici. A sama je stvorila skladnu porodicu punu ljubavi i poštovanja. I sa dedom podigla dvoje dece. I zadojila ih poštenjem. I bila jedna otvorena, draga žena. Ne od onih dosadnih, pričljivih. Kod nje su dolazile u goste i mnogo mlađe komšinice. Na slatko, šolju kafe i dobronamernosti. Duša je odgajala svoju decu, dok je deda bio na Golom Otoku...a ona izbačena na ulicu. Duša je podigla troje dece i dan danas je nekako pčela majka, centar porodice. Ume da ćuti, ume da govori...odmereno. 
Uz njih sam odrastala, od njih sam dobijala. U početku nisam razumela. Kroz taj lanac od predaka, kroz nesigurnosti i patnje, tkala se i neka posebna snaga. Ona koja ne ubija, ona koja vezuje i obnavlja i oživljava. 
Moje Duša i Nada. Dobila sam od njih snagu, sebe, dušu i nadu. Hvala im na tome. 

"U tebi lanac zvecka tajnim alkama...
Bićeš ti majka majkama... "
                                           Đ.B.





40 comments:

  1. Prekrasno...Podsjetilo me na omiljenu pricu Majka iz zbirke Prosanjane jeseni. smrc...

    ReplyDelete
    Replies
    1. hvala...od dosta sam reči pobegla, sakrila ih u svoje skute...ipak su lične :)

      Delete
  2. Hvala ti sto si ovo podelila sa nama. :)

    ReplyDelete
  3. Vredelo je čekati....mislim na tvoj post. Pa Malena,... skupila si svu ljubav, otvorila dušu i dala nam taman toliko nade koliko treba. Divan post zaista, preko kojeg si "samo" rečima prenela sve emocije ( bar na mene) i učinila da osetim snagu, ljubav i veličinu tih žena. Pošto je jutro i meni upravo počinje novi dan, drago mi je što sam ga započela ovako! Nadam se da ćeš mi ulepšavati mnoga jutra, ali malo češće ;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti mnogo...nadam se da se vise necu zaglavljivati :-)
      Hvala jos jednom...

      Delete
    2. Nema na čemu,...hvala tebi na duševnoj hrani, a....ono sa "zaglavljivanjem" - pazi, držim te za reč !!! :))))

      Delete
  4. Nada za jos jednim tvojim postom donela nam je svima duboko intimni zapis pa mislim da je vredelo cekati.Draga,zahvaljujuci tebi zapoceh jos jednu u nizu radnih nedelja velikim mislima u glavi i pomesanim emocijama u srcu.
    P.S. Nemoj da cekamo dugo na sledeci post.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala,draga :*
      Vidim ja da sad imam veliku odgovirnost da ne lencharim ;-)

      Delete
  5. Replies
    1. Hvala, Gagice...one su nežne i divne pa se i post obojio time :*

      Delete
  6. Hajde da ne praviš tako duge pauze, više! :*

    ReplyDelete
  7. Jako zanimljiv post...

    U zadnje vrijeme se baš često uvalim u priče o tome kako su stari ljudi legendarni, kako su radili sve i svašta, a i dalje bili dobri ljudi, uporni i marljivi.

    Neka me nostalgija uhvati...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Mene fascinira snaga običnih ljudi, onih koji ne ostavljaju za sobom neki ogroman trag za čovečanstvo...a opet, nečiji su privatni heroji...valjda smo svi mi takvi...nadam se :D

      Delete
  8. Joj, nemam sta puno reci na post, al evo poklanjam iskrenost, I jako mi je drago da si sada okej I da si postala, previse puta sam provjerio jel ima sta novoga :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, Psy, nadam se da više neću uzimati pauze ;)

      Delete
  9. Odabrala si pravi izbor i broj reci da osetim i nadu i dusu, i hraborst i snagu. I sve ono sto nisi rekla, a tinjalo je izmedju redova. Divan post, i divna poeticna i emotivna ti!

    PS - Koji psihoterapijski pravac si to odabrala?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti mnogo :* Nekako zazirem od preteranog otvaranja, a opet...i sa malo reči izađe emocija :)
      PS - psihodramu :)uz to radim i grupno TA psihodramski sa koterapeutkinjom koja je TA (transakcioni analitičar)

      Delete
  10. Ajme kako divan post! <3
    Ja inače obožavam sve bake, i svoje i tuđe.
    :**

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja valjda zbog svojih, obožavam sve druge...kad vidim naborane šake sa staračkim pegama spremna sam sve da za njih učinim :)
      Hvala mnogo :*

      Delete
  11. Mišu Maleni, ja čitam o tvojim bakama, a razmišljam o mojoj baki i majci i nekako tvoje lično "postade" moje i valjda tako i treba. Zato samo napred, hrabro i lično :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala....preplićemo se valjda svi u ovom našem kosmosu ;)

      Delete
  12. je,moram se složit divan post.ja nažalost nisam nikad upoznala svoje bake, pa patim na tuđe.toplo mi k srcu kad pročitam tvoj post.

    ReplyDelete
    Replies
    1. ja verujem da je prava sreća što sam svoje bake upoznala i imala još veću sreću da odrastam uz njih. Drago mi je da sam te ugrejala :)

      Delete
  13. Čak i kad se lini da nije tako ono što nam preci ostavljaju u nasljeđe je uvijek-blagoslov. Samo što ponekad dolazi u čudnim oblicima ;) Čuvaj svoju Dušu i Nadu, uvijek .

    ReplyDelete
    Replies
    1. Upravo tako. Hvala,cuvam ih,srce mi je puno :)

      Delete
  14. Lepa si sećanja probudila kod mene..Imala sam nanu umesto majke i često je prepoznajem u sebi..I mnogo sam srećna zbog toga..

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago mi je da sam te podsetila na tvoju nanu i na ono sto od nje u sebi nosis :)

      Delete
  15. Predivan post, skoro si me rasplakala.. :)

    I usput, nominirana si za nagradicu kod mene pa škicni :)
    http://coffeewithmel.blogspot.com/2013/04/liebster-award.html

    ReplyDelete
    Replies
    1. paaa, baš su me ponele emocije kada sam pisala...hvala :)

      Delete
  16. neka si sada zdrava i snažna, to je bitno :)
    i predivnu si priču ispričala!
    i ja sam te nominirala za nagradicu, pa poviri :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala! Drago mi je da ti se dopala.
      P.S.ja slabo kapiram to sa nagradama, imam malkice vremena pa ću zvirnuti...tnx :D

      Delete

 
Copyright 2012 Dnevnici malenog miša. Powered by Blogger